ŠEST TUŽNIH GODINA BEZ KEMALA MONTENA: Evo zbog čega je najviše žalio!

0
34

Pjevač i kantautor, Kemal Monteno, preminuo je na današnji dan, 21. januara, prije šest godina. 

On je 2015. godine izgubio bitku zbog komplikacija, koje su uslijedile nakon transplantacije bubrega.

U njegovim pjesmama preovladavali su stihovi o ljubavi, o onome što je osjećao i doživljavao, a one koje će uvijek biti upamćene su “Nekako s proljeća”, “Nije htjela”, “Vratio sam se živote” i mnoge druge.

U jednom od posljednjih intervjua Kemal je istakao koliko mu znači supruga Branka, za koju je govorio da mu je najveća stvaralačka inspiracija.




Naravno, moja Branka je prva, a za njom dolaze moja djeca, unuci. Ipak, Branka je posebna i specifična, moja ljubav, moja snaga, moj najveći prijatelj i najveća strast! Branka i ja smo se upoznali na sarajevskom korzou. Imala je samo 17 godina, a ja dvije i po godine više od nje. Od trenutka kada smo se upoznali znali smo da smo suđeni jedno drugom, a da nismo pogriješili, potvrđuje to što smo i dan-danas zajedno. Vjenčali smo se kada sam izašao iz vojske 26. juna 1971. godine. Naredne godine u februaru nam se rodila kćerka Adrijana, a dvije godine kasnije i sin – istakao je Kemal jednom prilikom.

Na pitanje da li ga muči nostaligija za prošlošću, Monteno je tada odgovorio:

Joooj, stalno plačem za starim dobrim vremenima. Mislim da sam se od jugonostalgije razbolio. Kao Jugosloveni smo bili poštovani i cijenjeni svuda u svijetu, a danas smo podijeljeni, ograđeni, kuburimo sa bijesom i siromaštvom, a lijeka nigdje, jer svaka Titina republika postala je državica, ubijena bijedom i lako je gazdovati njom i narodom. Nisam iz te priče, vratite mi vrijeme ljubavi i moje raje. Grozim se ovih podjela: mi smo mi, a vi ste vi, oni su oni, tako da više ni ne znam ko je, ko! Tako da su ljudi mog kova zbunjeni i povukli se u sebe, ustuknuli pred ovim nabusitim. Došlo neko čudno vrijeme da danas više ne znam ni ko sam, a ni šta sam…Preturili ste preko glave i tešku bolest.




Najtužniji period mog života je bio april 1992. godine, kada se raspala bivša Jugoslavija. Obišao sam cijeli svijet, ali nigdje nisam vidio ljepšu zemlju. Ponosan sam na sve susrete sa predsjednikom SFRJ Josipom Brzom Titom. Mada ga nisam lično upoznao, pjevao sam mu krajem 1970. godine u Bugojnu. Tito je bio u lovu, a Davorina Popovića i mene su uveče pozvali da predsjedniku otpjevamo nekoliko pjesama, joj moje tadašnje radosti. Od tuge za Jugom sam se razbolio. Teške godine donijele su i narušeno zdravlje, pa su mi prije 20-ak godina ustanovili dijabetes, a onda su došli problemi sa srcem i sada čekam novi bubreg, a u međuvremenu povremeno skočim na dijalizu – govorio je svojevremeno on.

Kantautora se sjetio, i odao mu počast dirljivom porukom na svom Instagramu, njegov veliki prijatelj, pjevač Željko Samardžić.

Na današnji dan nas je napustio moj brat po duši. Slava ti Kemice moj – napisao je Željko.




http://

(Pink)

Podijeli sa prijateljima

KOMENTARI