Muradif Brkić Mufta: Saša Popović je uništio regionalnu estradu

Plejada muzičara, pjevača i grupa posljednjih decenija prošlog vijeka albume je izdavala pod markicom “Sarajevodiska”, čiji tadašnji prvi čovjek Muradif Brkić Mufta ima ogromne zasluge za uspjeh ovog nekadašnjeg diskografskog giganta.

Brkić je, kako tad, tako i danas ostao sinonim za uspješne muzičke početke velikih bh. i regionalnih muzičkih zvijezda, poput Dine Merlina, bivše supruge Hanke Paldum, Šerifa Konjevića, Armina Šakovića…, ali i milionske tiraže, po kojima je Jugoslavija bila treća u Evropi.

U otvorenom razgovoru za Faktor, Brkić se osvrnuo na stanje u diskografiji danas, komparirajući je sa onom plodonosnom iz 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, prisjetio se “zlatnih vremena” i antologijskih albuma, te govorio o odnosu sa bivšom suprugom Hankom Paldum…

Diskografija u BiH skoro i ne postoji

– Diskografija danas u BiH, nažalost, skoro i da ne postoji. Ima tu puno uzroka i razloga, a jedan od njih je i piratizam, koji ju je potpuno uništio, a država nije ništa učinila po tom pitanju. Potom, tu su internet i Youtube. Tiraži su nikakvi u odnosu na ono vrijeme kada je bilo jugoslovensko tržište. Jugoslavija je bila treća poslije Španije i Engleske po tiražima, koji su iznosili po petsto-šesto hiljada do milion primjeraka. Zlatna ploča je bila sto hiljada primjeraka, a danas je to proizvoljno. Trebaju se i moraju se pratiti svjetski standardi. Bob Dylan je Engleskoj, u ono vrijeme, imao tiraž tristo hiljada, a na svjetskom nivou on je iznosio po dva-tri miliona, dok je Hanka u Jugoslaviji prodavala sedamsto hiljada ploča – iznosi impresivne brojke Muradif Brkić.

U Jugoslaviji je živjelo skoro 23 miliona stanovnika i to je bilo veliko tržište, tako da su i tiraži bili ogromni, naročito u periodu između 80-ih i 90-ih. Producentska kuća u ono vrijeme je, uz izuzetan organizacijski tim, morala imati spoj dobrih autora sa dobrim izvođačima.

– Cigani Ivanovići su jedne godine imali najveći tiraž ciganske muzike u Evropi, pa čak i u svijetu. Oni su “Mama, ljubim cigana jana” izdali u Philipsu u Parizu i imali su odličan tiraž. Zato, te generacije muzičara i pjevača, koje smo mi “lansirali” u to vrijeme, traju i dan-danas – od Halida Bešlića, Halida Muslimovića, Hanke, “Bijelog dugmeta”, “Vatrenog poljupca”, “Hari Mata Harija”, Dine Merlina… Sada nemamo novih zvijezda ili su one lokalne. Mislio sam da će Al Dino poslije “Koprive” napraviti neki posao, međutim, sve se svelo na lokalno od Sarajeva do Zenice. Danas nema ni kvalitetnih autora. Zlatan Fazlić Fazla je počeo sa nama, ja sam mu uradio prvu autorsku ploču sa Jasnom Gospić. Mi smo tada imali strašne autore, od Gorana Bregovića, Dine Merlina, Fazle, Bode Kovačevića u zabavnoj, a u narodnoj muzici Petra Božovića, Blagoja Košanina, Omera Pobrića, Ibru Mangafića, Gljivu, Damjana Babića… Sve su to bili autori evropskog standarda – ponosan je bivši producent.

Evropski, a naši

Gorana Bregovića i Dinu Merlina, kako kaže, možemo svrstati u evropske autore. Merlin ima enormne tiraže za Evropu u svemu, a po posjetama koncertima može se mjeriti sa evropskim zvijezdama. Da će Merlinov prvi album “Kokuzna vremena” polučiti ogroman uspjeh, Mufta je procijenio već na osnovu demo-snimaka, koje je poslušao u studiju u Skenderiji kod Brane Likića. Zato mu je pomogao da ga izda.

– Tu sam osjetio razliku u diskografskom poslu. Rekao sam Brani – to će biti hit, jer je publika odlično reagovala na album, što se i pokazalo istinitim. Dino je bio dječačić, a ja nisam vjerovao kada mi je rekao da je on pravio tekstove i muziku. On nije imao para za album, ja sam mu dao nalog. Raja je počela pjevušiti njegove pjesme, a osluškujući njihove reakcije, moglo se zaključiti da će album biti hit. Dan-danas se te pjesme pjevaju na cijelom Balkanu – govori bivši producent.

Pojasnio je i kako su nastajali hitovi i impresivni tiraži. Sve je počinjalo od izdavanje ploče, koja je morala biti dobra, a potom se radila promocija.

– Ukoliko bi tiraž bio šezdeset-sedamdeset do sto hiljada, on bi se turnejom uduplao. Radile su se promotivne jugoslovenske turneje, od Beograda, Zagreba, Skoplja, Titograda… Onda su ti koncerti pravili hitove na terenu i vukli prodaju albuma. To je bio izvanredan spoj. Danas imamo sporadične koncerte u klubovima poput Coloseuma, Sloge, ali sve je to na malom nivou. Također, mediji su razvodnjeni. Prije smo imali centre, kada sam imao EPP, išao sam u JRT šemu. Kada Sarajevo, emitira Dnevnik, on se gleda u cijeloj Jugoslaviji, a taj EPP prostor se gledao u cijeloj zemlji, pa iako je bio malo skuplji, bitno je da je viđen u svim gradovima bivše zemlje. Sada je na snazi rascjepkanost medija, puno je televizija, imamo poplavu šoua realnosti. Saša Popović je uništio estradu, danas svako može pjevati, a ne može, jer vlada iskrivljen sistem vrijednosti – smatra Brkić.

Tih godina prošlog stoljeća u kafićima i kafanama su bili popularni džuboksi, a ploče i kasete su bili vrijedni pokloni.

– One su bile fetiš. Kupovale su se posebno za kućni, auto kasetofon, tako da su ljudi kupovali po tri-četiri ista primjerka. Danas imamo CD, koji je problematičniji, pojednostavljuje se slušanje i preslušava na Youtubeu. Ipak, kaseta se vraća u svijetu, čak i u Japanu i Kini. U Sloveniji i Hrvatskoj čak, gdje su uređena prava, ali kod nas je to daleko od realnog. Što južnije, sve tužnije – zaključuje Mufta.

Valja naglasiti da je Brkić bio jedan od pionira koji su spojili narodnu muziku i rok, a sve je počelo kada je Milić Vukašinović napisao pjesmu za Hanku Paldum.

– Ja sam napravio aranžerske zahvate, uveo sam puni bubanj i električnu gitaru. Na Hankinom albumu “Čežnja” svirali su Džemo Novaković, Bodo Kovačević, Goran Bregović… “Vatreni poljubac” je svirao ritam sekciju – Perica bubnjeve, Mića gitare, a s njim i Haris koji je svirao i u “Bijelom dugmetu”, pa možete zamisliti tu postavu ritam sekcije. Onda sam radio nadogradnju sa Bokijem Miloševićem, Lazom Ristovskim, Ljubišom Pavkovićem… To su bili vrsni aranžmani. Po ugledu na mene onda su krenuli i ostali. Kada sam doveo Mileta Kitića sa pjesmom “Mala iz Novog Pazara” bez harmonike u regge ritam na festival na Ilidži, svi su mi govorili da sam lud. To je tada bio jedan od hitova. Ljudi hoće novo ruho, odijelo, moderan i savremen pristup muzici – ističe nekada uspješni diskografski stručnjak.

Nepodoban, jer nije bio u partiji

Prisjetio se i razloga odlaska iz “Sarajevodiska”, te enormnog uspjeha koji je nastavio u novoj kući “Diskos” iz Aleksandrovca, da bi se pred rat vratio i oživio najstariju diskografsku kuću u BiH, koja je bila na izdisaju.

– Smijenjen sam kao nepodoban, jer nisam bio u partiji. U izdavačkoj djelatnosti si tada morao biti u partiji da bi bio direktor. Iako sam fakultetski obrazovan, bio sam na ledini i nisam mogao nigdje raditi, dvije godine sam bio bez posla. U “Diskosu” sam bio direktor za BiH i imao svoj sektor. Oni su imali proizvodnju i dali mi odriješene ruke. Onda sam doveo Konjevića, Bešlića, instalirao sam “Južni vjetar”, koji je objedinjavao Mileta Kitića, Draganu Mirković, Sinana Sakića, Šemsu Suljaković, Kemala Malovčića. Svi su pravili tiraže po tristo-četristo hiljada, a i sam “Južni vjetar” godišnje je pravio po tri miliona jedinica. Pojavila se basnoslovna lova, dijelilo se po četrnaest plaća… Praktično se firma bogatila i napravila se infrastruktura. Kada je “Sarajevodisk” došao pod stečaj, onda su ljudi tražili da se ponovo vratim i vadim vruć kesten iz vatre. Pred rat sam se i vratio i firmu opet podigao na noge. Potom sam u kuću vratio i Halida, Šerif mi je poklonio ploču i nekoliko pjevača me je podržalo, tako da sam uspio povratiti dugove od sedamsto hiljada i deblokirati račun firme – kaže Brkić.

Uprkos uspjehu i ogromnom doprinosu diskografskoj djelatnosti 80-ih i 90-ih godina, danas ne živi od tog zarađenog novca, već penzije i malog privatnog biznisa.

– Radio sam u društvenom sektoru, a da sam bio privatnik, bio bih jedan od najbogatijih ljudi u Evropi. Ipak, imao sam za to vrijeme visoku plaću. Dovoljno sam zarađivao. Za godinu i po na turneji sam zaradio kuću, kada su me smijenili u “Sarajevodisku”, i kada sam počeo raditi privatno. Tada su mi zapravo napravili uslugu. Danas imam minimalnu penziju, imam granap i zaradim za osnovne potrebe, zadovoljan sam – kaže Mufta.

U braku je s Erduanom, a ponosan je na mlađeg sina Mehmeda, koji radi kao asistent na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, a bio je prvak matematike u BiH i osvajao medalje na Svjetskoj matematičkoj olimpijadi. Bez obzira na uspješnu karijeru i sve postignuto, Mufta je ostao upamćen kao bivši muž Hanke Paldum.

– To je neizbježno. Hanka je veliki pjevač, a njene početke obilježio je i naš skladan brak. Okupio sam dobar i veliki tim oko nje i ona je tada postala zvijezda – pet puta zaredom je proglašavana pjevačem godine u Jugoslaviji! Hanka je i veliki radnik, zahvalno je s njom raditi jer je istinski profesionalac. Isto pjeva i pred dvadeset, kao i pred dvadeset hiljada ljudi i odradi koncert od dva sata bez pauze. Danas mlađe generacije pjevača potcjenjuju, “sfušere” posao ako nema publike. Sa Hankom imam korektan odnos, često me nazove i konsultuje se sa mnom u vezi s muzikom ili novom pjesmom – za kraj će Muradif Brkić.

(Faktor)

Podijeli sa prijateljima

KOMENTARI