Elma Sinanović doživjela je veliku tragediju kada joj je prije skoro tri mjeseca preminuo suprug Smail Sinanović Magi. Pjevačica tugu i bol ne može da sakrije, ali kako kaže, “Život mora da se živi dalje”.
Sinanovićka za jedan portal otkriva da su pokojni suprug i ona bili svjesni da će ih smrt rastaviti, pošto se Magi dugo borio sa opakom bolešću, ali da ju je hrabrio da izdrži i nastavi sa svojim primarnim pozivom – muzikom.
– On je bio bolestan od 2015. godine. Oboje smo bili svjesni da će doći taj dan, i dosta smo puta razgovarali na tu temu. Njegov je amanet bio da ja nikada ne prestanem da se bavim muzikom. Tokom svakog razgovora je insistirao na tome. Govorio je da je sve to normalno, da ćemo se svi prije ili kasnije naći na onoj drugoj strani – otkriva pjevačica sa tugom u glasu i dodaje da je rastanak sa mužem nešto što nikada neće preboljeti:
– Prihvatam činjenicu da njega više nema, i da život ide dalje, ali koliko god da je čovjek svjestan svega i priprema se na to, ali kad se desi to bude i dalje najstrašniji trenutak u životu. On je bio zaista veliki žaštitnik mene i moje kćerke. Udala sam se za njega kada sam imala 19. godina, a sa njim sam bila u braku 26 godina. Više sam provela života sa njim nego što sam kod roditelja bila. Šta je tu je život ide dalje, neke tuge se nikad ne prebole i mislim da je smrt mog muža nešto što ja nikada neću preboljeti i zaboraviti – ističe Elma
Elma se do sada nije oglašavala povodom smrti njenog supruga, ali riješila je da to ipak učini .
Nakon velike tragedije koja te je zadesila, kako se sada osjećaš i ko ti je najveća podrška?
– Tenutno se osjećam, da kažem dobro, koliko god to bilo moguće. Definitivno, moja najveća podrška je moja kćerka Hulija.
Da li ti se neko od kolega sa estrade javio u međuvremenu kada ti je bilo najteže?
– Kada je moj muž preminuo javilo mi se većina kolega. Pisali su telefonom, slali telegrame… Kome se nisam javila, zvali su moju Huliju… Svi su bili uz mene, a podrška je bila velika.
Kada ostaneš sama u četiri zida, o čemu najviše razmišljaš i ima li tuge? Koja te misao najviše održava u životu?
– Ovih dana izbjegavam da ostajem sama, baš zbog takvih stvari. Gledam da se maksimalno angažujem oko posla i svega kako bih što manje mislila na sve to. Kada se desi da se nađem u četiri zida, ima tuge, odmah se njega sjetim, pa zaplačem. Stalno se prisjećam stvari, detalja dok je bio živ. Uvijek je bio pozitivan tako da se sjećam samo lijepih stvari i lijepih momenata. Ono što me najviše odžava trenutno jeste moja kćerka, nekako imam utisak da je ona više za mene tu nego ja za nju, ali tu sam gdje jesam. Mislim da bi on najviše volio da nas vidi sretne i zadovoljne, i da nekako pređemo preko ovoga onako najbolje što možemo i umijemo.
Ko te savjetuje, i čiji savjet ti najradije prihvataš u životu?
– Na moju veliku sreću imam dosta prijatelja i okružena sam pozitivnim ljudima. To je mala, ali odabrana ekipa i uvijek su tu za mene. Najviše primam savjete od njih. Trudim se na kraju krajeva da slušam neki svoj u nutrašnji osjećaj, jer je uvijek nepogriješivo sopstveno nahođenje i mislim da sam samoj sebi najbolji savjetnik.
Nakon albuma “Bankrotirala”, šta spremaš slijedeće?
– Za sada se ne trudim da se spremim za neki novi album. Mislim da ću izdati tri nove pjesme od toga jednu baladu koja je posvećena mom pokojnom mužu i zvaće se “Zakletva”. Druge dvije pjesme su brže, i mislim da su negdje “uboli žicu” po onome što ja pjevam, ali za sad je ta balada sigurna za ostale ćemo da vidimo.
Kada bi dobila ponudu da prepričaš svoj život u jednu knjigu ili pjesmu, šta bi prije odabrala i kakav bi im naslov bio?
– Svakako bih prije izabrala pjesmu nego knjigu. Što se tiče mog života sada kada vratim film, mislim da sam ispala hraba, jaka i snažna iako ja kukam non-stop, kako ću, da li ću i sve, ali kada se dese neke stvari i vratim film unazad, vidim kako sam ja to podnijela, sigurna sam da bi se ta pjesma zvala “Pobednica”.
Kako provodiš praznike, i da li je to bitan trenutak u tvojoj porodici?
– Praznike ove godine smo stavile po strani. Ni Hulija ni ja nismo spremne da bilo šta slavimo i proslavljamo. Mislim da ću praznike provesti radno, jer mi je tako najlakše, i to me najviše ispunjava.
Mnogo toga se desilo u 2019. godini, koju pretpostavljamo, želiš da ostaviš iza sebe, ali šta je to šta ćeš poželjeti sebi u 2020. godini?
– Zaista bih voljela da zaboravim 2019. godinu, a što se tiče 2020. godine poželjela bih prije svega zdravlje mom djetetu i meni. Ono što pored toga želim jeste mir. To je ono za čim čeznem trenutno, da se okrenem prema budućnosti i da sa Hulijom uživam u daljem životu.
(Republika)
AUTOR TEKSTA
