ANA NIKOLIĆ SE PRISJETILA PRVOG SUSRETA SA MARINOM TUCAKOVIĆ: NJENE RIJEČI JOJ ODZVANJAJU U GLAVI!

Vijest o smrti Marine Tucaković duboko je potresla pjevačicu Anu Nikolić koja, prema sopstvenom priznanju, od nedjelje uveče ne može da spava i ne prestaje da plače.

Ona je otvorila dušu u jednoj emisiji i prisjetila se svog prvog susreta sa čuvenom hitmejkerkom i priznala koliko joj je ona pomogla u životu.

– O Marini pričati, to je meni malo bezvezno, ali potrudiću se da sa što manje riječi kažem da se izuzetno loše osjećam i uopšte nisam dobro već dva dana. Jednostavno, sve u životu što jesam i što imam, a možda i važnije – što nisam, to je zahvaljujući Marini Tucaković. To što jesam, to znamo sve šta je pisala i radila, napravila je pjesme moja, ali i sve što nisam, jer je umjela da me zaustavi i da pravi savjet. Bila je, prije svega, prijatelj, ali pravi prijatelj koji ti da pravi savjet u pravom trenutku. Spriječila je moja srljanja, da li ljubavna, ili loše izbore pjesama… – započela je Ana, pa nastavila:




– Mislim da će se sada stvarno dijeliti sve na period prije Marine i poslije Marine. To je vanvremenska žena, ona dolazi iz neke druge galaksije. Uvijek je bila ispred svog vremena, odavno je prevazišla zemljane. Ja sam više puta u intervjuima, govoreći o njoj, insinuirala da je intuitivna, možda i više od toga, da ne kažem vidovita… Mada, možda je i bila to. Nismo mi morale ni da se vidimo, dovoljno je da mi čuje boju glasa, znala je da li sam dobro. Bila je izuzetno duhovita osoba, požrtvovana majka. Kroz tu njenu bol, naučila sam važnu lekciju – kako dostojanstveno živjeti sa takvim bolom koji razdire. Mnoge lekcije sam od nje naučila. Ovo je veliki gubitak za njenu porodicu… Postoje trenuci kada zanijemiš, ne možeš više da pričaš… Sve što bih rekla nije mi dovoljno dobro, dovoljno dostojanstveno za jednu takvu ženu. Preplakala sam dva dana, još nisam zaspala od nedjelje. Ležim ja, ali san mi ne dolazi. Na trenutke se smijem, na trenutke plačem… Baš jedan loš osjećaj.




– Kad vam neko daje dio svoje duše, to je onda nemjerljivo, nema cijenu i ne može se iskazati riječima, a ona je davala svoju dušu i udahnula u sve moje melodije, pjesme. Smatram se sretnom što sam živjela u vrijeme koje će se dijeliti na vrijeme Marine Tucaković i nakon smrti njene… Što sam imala priliku da je upoznam i što smo kliknule iste sekunde. A rekla mi je, prvi put kad sam otišla kod nje, smijale smo se kao da se znamo sto godina, sjedile smo, pjevale… A kad sam izlazila, rekla mi je:”Vidim ja neku tugu u tim očima.” I nisam je razumjela – tog dana sam bila najsretnija na svijetu, jer sam željela Marinu Tucaković, jer je ona genije i žena čije sam ja tekstove osjećala. Nisam razumjela tu rečenicu, ali kako je prolazilo vrijeme, sve više i više sam je shvatala – rekla je Ana u jednoj emisiji.

(Pulsonline)

Podijeli sa prijateljima

KOMENTARI