Zijo Rizvanbegović : Papeta sam kao fudbalera najviše volio, iako navijam za Želju

Zijo Rizvanbegović, gitarista i frontmen legendarne grupe “Valentino”, koja već trideset sedam godina egzistira u muzičkom prostoru naše i ex-yu zemalja, radi “punom parom”. Grupa čiji rad su obilježile pjesme koje nose veselu melodiju i po pravilu uvijek pripovijedaju o ljubavi, poput “Oka tvoja dva”, “Samo sklopi okice”, “Bez tebe”, kultne “Volim te još”…, nakon singla “Brodolom” koji je osvanuo za Dan zaljubljenih, novu pjesmu i spot želi predstaviti do Nove godine. Pjesma je opet ljubavna uz, kako kaže Zijo, prizvuk nostalgije, stare ljubavi i starih vremena.




– Ne želim da zvučim patetično, ali ova pjesma pogađa u srce. Ne planiram raditi album. Prije nekoliko mjeseci sam izdao pjesmu “Brodolom”, a prije nje “Lisice”, tako da ću to nekad skupiti na ploču. Što se tiče umjetničkog rada, mogao bih sutra ući u studio i završiti petnaest pjesama kao jedan ozbiljan, čak i dupli album. Svaka pjesma bi mogla da bude singl. Formu albuma trenutno preskačem jer se ne isplati. Opekao sam se sa posljednjim albumom “Sedam” od prije šest-sedam godina, koji je imao 11 pjesama, a ljudi su možda čuli dvije. Bolje pjesme nisu ni slušane, što mi je apsurd. I te koje su “nečute” uz nekoliko zaboravljenih pjesama mislim nekad uraditi u nekom unplugged aranžmanu. Imam puno posla – govori na početku razgovora za Faktor Zijo Valentino.

Spot za novu pjesmu će snimati na više lokacija, među kojima će se naći i naše lijepe planine u okolini Sarajeva.

– Sada hodam od Trebevića, Bjelašnice, Treskavice do Pala i Ravne planine, što su super mjesta za skijanje. Volim skijanje, odrastao sam na Jahorini. Ja kada skijam, kažu: “Vidite kako ovaj oldtimer skija”, jer je to stara tehnika skijanja iz nogu i koljena, a ne sada ovo moderno “twerkovanje” na skijama, gdje mrdaju zadnjicom da se za njima okreću – primjećuje u svom stilu gitarista.

Trenutnu postavu Valentina čine Ljuba Dimić, Vlada Dimić, Sretko i Slavko Đorđević, Julijana Vincan, Vlada Migrić.

– Nekad nas na bini bude šest, osam, čak i devet. Nedavno smo svirali u jednom klubu u Beogradu gdje nas je bilo pet, a noć prije na velikom koncertu u Smederevu pred desetak hiljada ljudi nas je bilo sedam na bini. Tako da sve zavisi od veličine koncerta. Negdje povedem i brass sekciju koju čine još tri čovjeka – kaže Zijo.

Već godinama živi na relaciji BiH – Srbija – Holandija. Najčešće je u Amsterdamu, ali se “vrti” i po Sarajevu i Beogradu, gdje mu žive supruga Marta i sin.

– U Sarajevu je sva moja familija, a u Holandiji mi je neki evropski život. Četvrta stavka su koncertna putovanja, koja mi oduzimaju najviše vremena. Najveća sreća u našem poslu je što možeš da odeš negdje i odsviraš koncerte, a, ako sam zadovoljan, onda tu ostanem još nekoliko dana. To mi dođe kao ispušni ventil i najveće zadovoljstvo. To najviše konzumiram kada odem negdje dalje, bilo da je u pitanju Amerika, Australija, Kanada. Uvijek imam vremena da odmaram. Posjetio sam brojne zemlje i samo nisam bio na Mjesecu, ali i tamo bih volio da odem, da malo lebdim – kroz smijeh govori Zijo.




Sretno je oženjen i sina je, kako kaže, dobio u pravo vrijeme kada može da mu posveti više vremena. Iz razgovora se da zaključiti da mu uloga oca jako prija i da s posebnom pažnjom prati razvoj sina iz više aspekata.

– Moj sin ima devet godina. Vodim ga na košarku i karate. Voli Barcelonu i hoće da zamijeni Messija, pa me svaki dan pita kad će Messi u penziju. Za njega je sve još igra. Mislim da se dječiji mozak nije izmijenio, mada ih danas bombarduju ovim raznim uređajima i online igrama, ali tome prilično dobro odolijevamo – zadovoljan je muzičar.

Od pjesama najdraže su mu balade, po kojima i cijeni autore. Kada ga pitaju šta misli o nekom autoru, njegovom talentu, on uvijek kaže “Pustite mi njegovu baladu i sve ću znati”.

– Tu se vidi emocija, mašta i aranžman. Volim lagane balade, a neke moje su tu i zametnute. Obnovit ću ih kroz unplugged verzije i koncerte. Od naših, tu je “Volim te još” koja je bila hit te 1983. godine i naš prvi hit, “Oka tvoja dva”, “Samo sklopi okice”, “Bez tebe”, “Idu ptice selice”… Na koncertima imam taj set od sat i dvadeset minuta kada izredam te sve naše hitove. Tada damo samo prvi akord i slobodno možemo ostaviti mikrofon publici i otići sjesti i piti piće – zaključuje Rizvanbegović.

U slobodno vrijeme ne sluša svoje pjesme jer, kaže, ni ćevabdžija ne jede svoje ćevape.

– Dok “rodiš” pjesmu, to traje jako dugo. Stalno si s njom i živiš s njom. Pjesma onda dođe kao žena s kojom si navikao, a druge pjesme koje slušaš, onda su tu kao izleti. Slušam stranu muziku. Ja sam teški roker i tako sam odrastao. Završio sam muzičke škole i poznajem klasiku i to sam slušao i to volim. Najteže je izraziti se kada si pop rock muzičar. Pjesmu moraš znati da uklopiš, tako da “zamiriše” na klasiku, na tvrdi rock, italijansku šansonu, regge… Ljudi to potcjenjuju, a vrlo je teško raditi i komponovati ovu vrstu muzike, jer moraš znati sve – potcrtava kantautor.

Osim muzike, u životu ne može bez sporta, ljubavi, familije, planina… U mladosti je navijao za Želju, ali je gledao uglavnom Sarajevo.

– Pratio sam kako igraju Pape i Pajo. Paja Pašić i ja smo bili zajedno na fakultetu, a Papeta sam kao fudbalera najviše volio. Sarajevo sam gledao jer mi je bilo blizu kuće, a navijao sam za Želju, tako da sam ja jedan “šizofren” čovjek. A zakleti sam navijač Barcelone, jer volim umjetnost, bilo da je umjetnost u muzici ili sportu. Volio sam Michaela Jordana i Chicago Bullse, koji su bili umjetnici, pa tako volim i ove u Barceloni. Uvijek me privlači ta estetika umjetnosti. Kada bi igrali kao Atletico Madrid, ne bih navijao za njih, takav sam čovjek. Isto tako važi i za ženu, koja mora da je elegantna, mekano hoda, da je ženstvena, duhovita, da širi osmjeh…, i onda ti se dopadne. Takav mora biti i ovaj što pimpla loptu ili pjeva. Volim pjevače i muzičare, ne one koji mogu da otpjevaju tri oktave, već da prenesu emocije, koji ti ispričaju priče, kojima vjeruješ – iskren je gitarista.




Kaže, volio bi snimiti duet ili pjesmu sa Bruceom Springsteenom. Kada je u pitanju saradnja sa domaćim pjevačima, imao je nekih ideja koje još nije stigao realizirati.

– Halid i Tifa su moji drugovi i sto puta smo razgovarali na tu temu saradnje. Ne znam, valjda kada si s nekim dobar, onda je nekako teže da pokreneš nešto. Volio bih sa svima njima raditi. Sve su to velika imena i veliki umjetnici. Halid i Merlin su sada vodeće zvijezde na ovom ex-yu prostoru od 22 miliona ljudi – mišljenja je Zijo.

Za kraj razgovora, osvrnuo se i na stanje u AMUS-u, za koji smatra da je nešto za šta muzičari moraju da se bore i što je umjetnicima dato da vode.

– Bojim se da AMUS, između ostalog, urušavaju i ove naše ljudske i umjetničke mane koje se mogu nazvati i sujetama i ego tripovima. Svi se moramo boriti za AMUS jer je to pravo koje je dato svim umjetnicima svijeta. Mi u Bosni i Hercegovini imamo šansu da koliko-toliko kontrolišemo to naše pravo, što je jako bitno. Ja bih više apelovao na ove naše medije da u svojim programima emituju domaću muziku članova AMUSA, a tu su i ljudi iz cijelog regiona. Koliko god ja volim Bono Voxa, on neće doći ovdje da kupi auto, plati kafu i ostavi PDV. To će uraditi neki muzičar poput mene, ili neko iz Ploča, Zagreba, Beograda itd. To je moj stav, da treba podržati svoje članove – zaključuje na kraju frontmen “Valentina”.

(Faktor)

Podijeli sa prijateljima

KOMENTARI