Željko Bebek: Brega je “Dugme” prilagodio sebi

LEGENDARNI pjevač Željko Bebek u 71. godini nastupa i putuje baš kao u najboljim danima svoje karijere. Prvi pjevač najpopularnije jugoslovenske rok grupe “Bijelo dugme”, čiji je član bio od 1974. do 1984, nedavno je objavio album “Ono nešto naše” (“Kroacija rekords”). Naglašava da je njegov muzički izraz danas odraz onoga što intimno osjeća, bez potrebe da se bilo kome dodvori. Bebek kaže da nove pjesme donose čistu emociju, bez kompromisa, ali i bogato muzičko i životno iskustvo.

– Živim s muzikom i volio bih da budem ambasador koji će govoriti ljudima da se bar jednom dnevno sretnu s muzikom jer će ljepše živjeti – kaže za “Novosti” pjevač jedinstvenog glasa. – To je poruka koju nosi i moj novi album, svako treba da pronađe nešto svoje. Iza naziva albuma krije se i intima i životno iskustvo. Naučio sam kako da posmatram sebe, život nije dug, ali pruža mnogo prilika i u svakom trenutku morate da znate gdje ste. Uvijek sam bio iskren i otvoren i mislim da sam otpjevao najviše pjesama koje su zahtijevale emociju. Kad je čovjek mlad pokušava da bude revolucionaran, što je stariji postaje konzervativniji i nastoji da sačuva ono što je stekao sam, ali i neko drugi. Kroz konzervativizam tražite najljepši način da ispoljite ono što nosite u sebi. Trenutno sam u toj fazi života i karijere.

* Za ono što je konzervativno često se kaže da je “aut”?

– Koliko mladi kroz svoje revolucionarno vrijeme guraju društvo naprijed, toliko ga konzervativni čuvaju da ne ode nazad. Ono što je stvoreno treba sačuvati. Učim mlade da to što stvore probaju i da sačuvaju. Svaka generacija bi najviše voljela, čini mi se, sve da sruši i sazida novo.

* Gdje najčešće nastupate?

– Nastupam širom svijeta, godišnje održim između 50 i 70 koncerata. Nastupam na hrvatskom primorju, a ljetos sam sa zadovoljstvom svirao u Novom Pazaru i Vrnjačkoj Banji. Bili su to koncerti za koje nisam mogao da vjerujem da će mi se desiti u Srbiji. Podsjetili su me da sam ovdje nekada bio izuzetno primljen. Nadam se da ćemo se družiti i slijedećeg ljeta, poslije beogradskog koncerta na proljeće. Volio bih da pjevam u drugim gradovima, Kragujevcu, Nišu, Kraljevu, Kruševcu…

* Zašto se kao Alen i Tifa niste pridružili Goranu Bregoviću na turneji povodom 40 godina rada “Bijelog dugmeta”?

– Nekako mi je teško da izgovorim, ali ovo što oni nude ne može se nazvati “Bijelim dugmetom”. To nije loše, ali nije “Dugme”. Davno sam otišao iz grupe koju sam stvarao i ne mogu da učestvujem u nečemu što više nije isto. Moj bend i ja smo više “Bijelo dugme”, nego oni sa dva pjevača. Publici koja me sluša želim da dam autentično tumačenje onoga što sam stvorio prije 40 godina. Sa simfonijskim orkestrom i tamburašima nastupao sam prije dvije godine u Sava centru, na taj način vidim “Bijelo dugme”. Ne mogu drugačije da ga vidim ako nema nikog iz “Dugmeta” osim Gorana,nema klavijature, basa, ni gitare, nema ničeg.

* Da li je jedan od razloga to što niste u dobrim odnosima sa Bregovićem?

– Jednostavno se ne slažem sa tom idejom. Zbog tih Goranovih transformacija otišao sam 1984. iz benda. Kako danas da se pojavim i tumačim isto to što Goran nosi sa sobom. Publika to voli i drago mi je zbog toga, ali više ne spadam u taj svijet. Zato smatram da je ovo što sad radim izraz moje duše, ono što iskreno osjećam. Vjerovatno je Bregović odlučio da transformaciju “Bijelog dugmeta” prilagodi svojim osjećajima za vrijeme, estetiku i ljubav prema publici. To je način na koji funkcioniše. Ja to tako ne vidim, već onako kako sada radim i trudim se da budem sličan formi iz 1974. kada sam se prvi put popeo na pozornicu.

* Pod kojim uslovima biste ponovo nastupali sa Bregom?

– Nažalost, to više ne postoji. Mislim da bi trebalo godinu dana da cijela ekipa ponovo vježba da bi to moglo da liči na “Dugme”, a to možda više nema nikakvog smisla. Bolje je da idem sa svojim bendom i sviram svoje pjesme iz vremena “dugmića”.

(Novosti)

KOMENTARI