Velika ispovijest Zijada Sipovića| Progovorio prvi put nakon avionske nesreće u kojoj je izgubio sina: Iza svega stoji plan da se uništi moja porodica!

Zijad Sipović, samo za „Express“ otvorio je dušu nakon teške tragedije koja ga je snašla kada je ostao bez prvorođenog sina Muhameda. Na ovaj način želio je odgovoriti i na teške optužbe koje je na njegovu „adresu“ uputio Edin Šatrović, zet poginulog mladića. Šatrović je, podsjećanja radi, optužio Sipovića da je Muhameda ostavio još dok je bio beba, da nije htio čuti za njega sve ove godine, te da je išao u Mostar, ne da identificira tijelo već da, navodno, traži odštetu.

Razvedena žena

-Neprovjerene informacije i jako teške optužbe, koje su objavljene u teškom momentu i to  dan poslije avionske tragedije u Mostaru, a  četri dana prije dženaze Sipović Muhameda, izazvale su neopisivu bol meni, njegovom biološkom ocu, a  posebno mojoj porodici sa sedmero malodobne djece, od kojih je troje u osjetljivim, prelaznim godinama uzrasta 11, 13 i 14 godina. Oni su pod neopisivo velikim psihičkim traumama izloženi izrugivanjima i ponižavanjima svojih vršnjaka, što je dovelo do toga da ne žele da idu u školu, na trening karatea i da nemaju volje za životom, te da im se ne živi u porodičnoj kući, odlazeći kod svoje rodbine. Uz njihovu bol, pritisak se prenosi i na ostalu djecu – počinje priču Sipović.

Izjava Šatrovića da je on muž Muhamedove sestre Lejle, nije, priča Sipović, u potpunosti istginota jer ispada da je on i njen otac. A  prava istina je da je ona Muhamedova polusestra, iz prvog braka njene majke Dženane i oca Sretena Miljkovića, koja ima i sestru Danijelu.

-Da bih demantirao neprovjerene informacije i teške optužbe reći ću istinu i samo istinu, pred dragim Bogom i narodom, da javnost ima pravu sliku svega navedenog. Ja, Sipović Zijad, sam bio u drugoj polovini rata kao slobodan momak  u neformalnoj, neobaveznoj, ratnoj vezi bez ozbiljnih namjera sa Krkalić Dženanom, koja je bila sama, razvedena žena, dok su joj kćerke bile u inostranstvu. Tada se nisam interesirao, niti znao sve detalje njenog prijašnjeg života. Takva veza je bila slična mnogim primjerima prinudno razdvojenih porodica u ratnom periodu.  Kada se rodilo dijete, ja sam ga kao čovjek ljudski priznao, dao mu svoje prezime, želeći da budem čist i pred Bogom i pred narodom. Pružio sam mu svoju  nježnost, brinuo sam se i borio  za njega, a dotična  je sve na sve moguće načine  forsirala da bude moja vjenčana supruga, što ja ni u  kojem slučaju nisam planirao, niti sam želio brak sa njom. Sve to  je izazvalo jako veliki pritisak, gdje su se poremetili odnosi.  Ja sam osoba kojoj ne može bilo ko išta nametati mimo moje volje, posebno kada su u pitanju ozbiljna životna opredjeljenja – tvrdi Sipović.

U tom periodu imao je, kaže, ljudske obaveze, bio pažljiv i nježan prema djetetu. Međutim, nakon godinu i po, radi nesnošljive situacije, pomenute želje navedene osobe, trajno su se poremetili odnosi, gdje je, tvrdi, bio prinuđen da se udalji od svega toga, ali je, priča, prema  djetetu ostao i dalje pažljiv i nježan.

-I dalje sam ga viđao, ali samo kada je dotičnoj to odgovaralo. Pored mog napora i borbe za starateljstvo, strašno me pogodilo, kada  je sa svojim neistinama, izmišljotinama i vezama pomenuta dobila starateljstvo nad djetetom, a poslije je i svojim, samo znanim načinima, dobila pasoš za dijete bez moje saglasnosti. Za vrlo kratko vrijeme, pomenuta je ušla u vezu sa Nevenom Popovićem, te su bez mog znanja i saglasnosti odveli dijete u Mostar, gdje su se preselili i vjenčali. To me je kao čovjeka strašno pogađalo zbog djeteta. Nisam imao izbora, nego da spustim svoj ponos zbog ljubavi prema djetetu i da u ponuđenim uslovima viđam dijete i to opet kada je dotičnoj  bila volja. 2003. godine sam prvi put zasnovao brak, zakonski i šerijatski, sa svojom suprugom Šejlom, gdje sam i dalje održavao brigu i vezu sa Muhamedom, koliko mi je dozvoljavano. Brinuo sam se o djetetu i plaćao alimentaciju, vodio sam ga na sva javna mjesta po Sarajevu, Mostaru, na koncerte i utakmice humanih zvijezda, radiju, TV, na more i planinu, kod rodbine i prijatelja. Bio je simpatično, umiljato dijete, a trenirao je karate u KK Ippon Sarajevo, a poslije kod mojih prijatelja u KK Student Mostar,  što će potvrditi na stotine mojih prijatelja iz javnog, sportskog i privatnog života. Koliko smo voljeli jedan drugog samo dragi Bog zna – nastavlja Sipović.

Nakon što se desila tragedija, otišao je u Mostar. U velikoj boli, priča, stogao je u mrtvačnicu da bi identificirao dijete, što mogu potvrditi i brojni svjedoci.

-Pitam se ima li usmenog i pismenog traga da sam ja tražio novčanu nadoknadu štete, jedino ako je profesor Šatrović smatrao da je mrtvačnica insitucija gdje se naplaćuje odšteta pogibije djeteta?! Mišljenja sam, da najvećem osuđeniku koji je osuđen na najstrožiju kaznu ne bi  palo na pamet da se tako ponaša u tako bolnom trenutku prije ukopa poginulog mladića. Nije mi jasno, zašto sam ja bio tema obraćanja kao običan čovjek u tako teškom momentu gdje je bitniji moj odnos sa djetetom,  a u drugi plan je stavljena pogibija Muhameda, ostale djece i pilota. Iza te pozadine ima neki perfidni, osmišljeni plan koji je samo poznat Edinu Šatroviću i pomenutoj porodici.

Moralne pridike

– Interesuje me kako pomenuti može sa nekoliko mjeseci braka i ulaska u tu familiju donosIti sud  i tvrditi šta se dešavalo za 20 godina, gdje uopće nije bio prisutan. Nisam imao snage ni volje da u tim trenucima bilo šta govorim o toj temi, vjera u dragog Boga mi je davala snagu, a  tako isto i karate gdje su osnovni principi, čestitost, ispravnost, moralnost, izdržljivost i snažnost, a  držao sam se i izreke da kada naiđe jaka oluja  pokušajte da sebe smirite dok oluja traje, jer vi ne možete na nju da utičete.  Preporučio bih prof. Šatroviću da se bavi svojom strukom i da svako treba da pomete ispred svog dvorišta, a  ne da sebi daje za pravo da se u bolnim trenucima bavi tuđim životom i drži moralne pridike osobi koju nikada nije vidio niti upoznao – pita se Sipović.

-Pored svega navedenog pored moje porodice, nanesena je i velika šteta mom javnom i poslovnom životu, te sam bio primoran da, bar na ovakav način, reagiram – završio je Sipović.

(Express)

KOMENTARI