Mark Bogdanović: Odrastao sam u multikulturalnoj sredini i naučio poštovati tuđe običaje!

Pjevač, kompozitor, producent, tekstopisac Mark Bogdanović iza sebe ima veoma bogatu muzičku karijeru uključujući sve ono što je vezano za muziku. Nakon više od godinu dana snimio je novu pjesmu “Naša ljubav” koju promovišemo i na našem portalu. Ovoga puta Mark za naše čitatelje u intervjuu koji se nalazi pred vama govori o svom djetinjstvu, životu, karijeri, te planovima za naredni period.




Šta ti je ostalo najupečatljivije kada je u pitanju tvoje djetinjstvo?

1984.godina: MARK JE IMAO 4 GODINE

Mnogo toga. Odrastao sam u malom  mjestu Jesenice, koje se smjestilo između Bleda i Kranjske gore u Sloveniji, čija su brda prepuna jasenove šume. Mjesto je posebno po tome što je njeno stanovništvo sastavljeno od svih naroda bivše Jugoslavije, rekao bih da upravo zbog toga ima jednu svoju specifičnu mikrokulturu.Tako sam imao priliku odrastati sa Slovencima, Bosancima, Hrvatima, Makedoncma i tako dalje. Dok smo za jedne blagdane jeli pogače i bojali jaja, za druge smo pak baklave. Čovjek odrastajući u takvoj multikulturalnoj sredini nauči poštivati i razumjeti tuđe običaje. Igrali smo se po šumama, kao i mnoga ostala djeca gradili kućice na drveću. U vrijeme školskih praznika odlazio sam kod rodbine u Slavoniju.Oni su bili poljoprivrednici tako da sam uz njih, od malena, naučio raditi u polju, voziti traktor, brinuti se za konje, koje je uzgajao moj djed i po kojima je bio poznat u bivšoj državi a i šire. Imao sam lijepo djetinjstvo.




1987.godina sa porodicom u Malom Lošinju

Koliko je muzika utjecala na tvoj životni put?

Mnogo.Največa ironija je u tome da se kao dijete uopće nisam htio baviti s gazbom. Imao sam sedam godina kada su me roditelji upisali u glazbenu školu. Kad su me upitali koji bi instrument želio svirati rekao sam klavir jer sam mislio da mi ga moji ionako neće moći priuštiti . Za par dana doma me čekao pianino. Otac je prodao auto da bi mi ga mogao kupiti.  Pri kraju osnovne škole glazba me je počela sve više zanimati te sam upravo dok sam bio u posjetu rodbini počeo skladati svoje prve pjesme. Amaterski sam svirao u nekoliko grupa ali to je sve bilo još dosta neozbiljno. Počeo sam i zarađivati kao pomoćni radnik u kuhinji, neko vrijeme i u trgovini ali mi je to brzo dosadilo. Pomišljao sam tada, da to nije ono što tražim uživotu, živjeti na relaciji posao- kuća. Ipak to mi je jedno vrijedno životno iskustvo.. Sa glazbom sam se totalno zarazio sa šesnasest godina. Mogu reći da je tad glazba postala moj posao. Sa 28 godina sam poćeo glazbu prodavati preko interneta. Bio sam jedan od začetnika na području bivše Jugoslavije. Gledao sam kako ovdje prodaju CD-ove u trgovinama, a ja sam imao zamisao glazbu nuditi kao digitalni download in stream nekoliko godina prije nego što su taj način otkrili u našim krajevima. Tako sam otvorio vlastiti posao…dakle, od tada se profesionalno bavim glazbom. Ona je moja ljubav i moj posao. Mogu reći da sam sretan čovjek jer radim ono što volim.

Okruženi smo muzikom različitih žanrova, kako gledaš na ono što je trenutno najpopularnije i komercijalno a zastupljeno je u cijelom regionu, folk, rep,..




Svak najbolje zna što voli, a ukusi su različiti. Kao uostalom i ljudi. Koliko god smo slični toliko smo duhovno različiti. Imamo različite vrijednosti,drugačije razine svijesti. Sa tim nemam problema, niti nikakvih predrasuda možda zato jer sam dosta putovao. I ja sam kao dječak 90-ih godina  obožavao ET, koji su  1994. poharale našu glazbenu scenu hitom “Tek je 12 sati” i u to vrijeme mislio i ja ovako nešto želim napraviti u životu, u srednjoj sam školi slušao Dina Merlina, u 20 – im godinama sam bio roker, a danas najradije slušam tišinu i pjev ptica koji dopire iz šume. Mislim, različita glazba pretstavlja različite skupine ljudi,različite svjetonatzore pa čak i razinu nečije kulture.

Tvoji muzički idoli čije pjesme voliš pjevati?

Njih je stvarno puno. Na području bivše države naročito. Volim pjesme Dina Merlina, Olivera Dragojevića, Zdravka Čolića, Parni Valjak, ET, Novei fosile. Od stranih Guns N’ Roses, The Temptations, Mamas & the Papas, Janis Joplin…Pod utjecajem sam mnogih glazbenika kako domaćih tako i stranih te najrazličitijih stilova. Tako volim poslušati i slovensku narodnu glazbu pa i Halida Bešlića. Ovisi o trenutku,atmosferi, o mojim trenutnim osjećajima.




Bio je član benda Bandidos

Gdje i koliko nastupaš?

Nekada sam nastupao sa komercijalnim grupama po Sloveniji i Hrvatskoj. Radili smo svaki vikend. Tu se skupilo nekoliko stotina nastupa po koncertima, svadbama, različitim zabavama.  Zezali smo se da ćemo početi nastupati i po pogrebima.  Doživjeli smo svega i svačega na tim nastupima od toga da su nam gledali koliko smo pojeli da toga da je usred svadbe nevjesta bacila prsten i otišla. Većinom su to bili  lijepi nastupi i uglavnom me za njih vežu samo dobre uspomene. Nakon nekoliko godina takvog dinamičnog života odlučio sam uzeti malo pauze. Trebao mi je mir.  Sad sam nakon nekog vremena provedenog u tišini opet spreman za svirku u živo.

Jesi li ikada razmišljao o mijenjanju muzičkog pravca?

Jesam.  Kad sam bio mađi želio sam stvarati glazbu koja bi se svima mogla svidjeti. Želio sam ugoditi svačijem glazbenom ukusu. A to je nemoguće.Treba biti dosljedan sebi.Što se tiče mog glazbenog stvaralaštva, sa lakoćom napišem pjesmu, sklopim je od nekoliko akorda, te pomislim da je ovu pjesmu napisao neki poznati autor možda bi bila potencijalni hit. Međutim, svoje pjesme do sada nisam nudio niti jednom drugom izvođaču. Što se tiče mijenjanja stila on se prilagođava mojim osjećajima. Tako ponekad napravim laganu, zabavnu, veselu pop pjesmicu, a ponekad tužnu klasičnu baladu. Ni jedno ni drugo mi nije problem, ovisi o raspoloženju i osjećajima..

Ko su po tebi najpopularniji pjevači sa Balkana?

Definitivno Dino Merlin, Oliver Dragojević, Bajaga i još neki. To su glazbenici koji razumiju našu dušu, a mi u njihovim izvedbama otkrivamo svoje osjećaje.

Kako izgleda jedan tvoj radni dan?




Budim se oko 8 ujutro te uz jutarnju kavu pročitam poruke, odgovorim na mailove. Zatim pomalo kreće moj radni dan, kontaktiram glazbenike sa kojima radim. Glazba je moja neprestana preokupacija. Puno toga ide danas online. Kada snimam svoje pjesme odem u studio gdje provedem dobar dio dana, nakon toga ručam, (i obavezno nakon ručka „ubijem oko“sat vremena, jer mi je to valjda zapisano već u genima), popijem kavu oko 16h (neznam odakle mi ta navika) kod kuće na terasi ili negdje sa kakvim prijateljem. Navečer prije spavanja pogledam kakav dobar film,  živciram se uz gledanje kasnog dnevnika i zaspim kraj upaljenog televizora.

Ko ti je najveća podrška u poslu kojim se baviš?

Ne želim zvučati prepotentno ali želim odgovoriti iskreno. Sam sebi sam najveća podrška. Ima tu ljudi, koji me podržavaju pa i pomognu za što sam im stvarno od srca zahvalan ali uglavnom najviše računam sam na sebe. Tako me je život naučio. Nažalost, oni koji su mi bili najveća podrška kako u životu tako i u glazbi, njih više nema. Moja najveća podrška bila mi je moja pokojna mama, koja nas je napustila prije 6 godina. Bila je prva koja bi poslušala svaku moju novu ideju, svaku moju novu pjesmu. Osjećala je moju glazbu tako da bi ponekad slušajući me čak i zaplakala. Bila je moja istinska podrška i razlog, zbog kojeg nikad nisam slušao druge i skretao sa svog zamišljenog i zacrtanog puta.

Planovi za naredni period?




Trenutno se nalazim u energičnom periodu kada sam spreman u  svoje pjesme uložiti još više snage i emocija  pa ću i tako snimati, pisati, svirati. Nadam se, da će vam se moj rad svidjeti. Imam veliku sreću, da sam se u životu uspio izboriti za to, da mogu raditi ono što volim. Nadam se da ću vam to dokazati sa svojim novim pjesmama.

(Estradnjaci)

Podijeli sa prijateljima

KOMENTARI