Božo Vrećo: Partneri me uglavnom povrijeđuju

Reći da je višestruko talentovani umjetnik Božo Vrećo (33) ličnost kakva se rijetko sreće, zvuči suviše obično u odnosu na njegovu neobičnost. Dok pjeva sevdalinke, koje su ga učinile poznatim i priznatim, pitate se kako je moguće imati takav glas. Kad priča o svom dosadašnjem životnom putu, pitate se koliko mu je hrabrosti trebalo da ne odustane od sebe. Kad čitate njegove postove i intervjue, pitate se koji je djelić svega što mu “leži na duši” podijelio s ljudima, a koji će zauvijek čuvati u sebi? Kad s njim radite intervju, ne možete da ga počnete pričom o planovima, o onome što trenutno radi ili krahom ljubavi s partnerom, zbog kog je bio spreman da se preseli u Beograd.

Nedavno ste rekli: Sretan sam jer živim bez ikakvih ograničenja, potpuno fluidan i slobodan, onako kako bi trebalo svi da živimo kada bismo prihvatili cijelog sebe i više slušali sebe i ono što jesmo. Kada ste dosegnuli tu sreću i prihvatili cijelog sebe?

– Postoje dva načina da prihvatite sebe u potpunosti – jedan je da pronađete inspiraciju u sebi, da volite najprije sebe i da hrabro koračate naprijed, a drugi je da inat, prkos i sloboda pršte iz vas. Bez obzira na to kakvi su ljudi oko vas i kolika zloba vas okruživala, uvijek je mnogo više ljubavi i dobrote na svijetu, pa se nikad nisam plašio. Do svog cilja ne hodam po laticama ruža, već po vatri, ali me ona nikada ne opeče, jer umijeće je danas živjeti slobodno, bez ograničenja i kalupa nakaradnog društva. Sa zvijerima se može živjeti, ali samo tako da ih gledate u oči bez straha i svako svojim putem, kako zna i umije.

Koliko ste skupo platili slobodu o kojoj govorite?

– Ožiljci su zarasli, sjećanja su tu, lekcije naučene, prijatelji potvrđeni, no i dalje griješim i učim na sopstvenim greškama.

Odrastanje u malom gradu Foči, gdje mnogi imaju patrijarhalne stavove, sigurno je “podizalo cijenu“ slobode?

– Isto je svuda. Ako niste spremni da budete to što jeste, ako u vama treperi strah, a vaš pogled, stav i stremljenje ne odslikavaju odvažnost – vas će i usred Njujorka progutati svako ko to poželi. Nema to više veze s malom sredinom. Oduvijek sam bio drugačiji i nisam se libio da to ispoljim – različita garderoba, misli, muzika, razmišljanja, potrebe… Sve je u našim glavama.

Mnogo puta ste pomenuli ogromno razumijevanje vaše majke. Da li ste se nekad zapitali kako je moguće da je imala toliku širinu da je mogla da prati vašu osobenost?

– Nešto je do prkosa crnogorskih žena, nešto do njenog teškog odrastanja, o kome sam pisao u knjizi “Mila”, koju sam joj posvetio, nešto je i do beskrajne ljubavi i toga da me uvijek razumijela. Rekao bih da je bila roditelj kakav bih i ja sutra bio – požrtvovana, hrabra, smirena i mudra, iz svake njene riječi osjećala se ljubav, iz svakog pogleda spokoj.

Da li ste joj pričali kad god vas je neko uvrijedio ili ste nastojali da je zaštitite ćutanjem o tome?

– Uvijek smo pričali, bila je i danas jeste odličan slušalac i pravi psiholog kako za psihopate oko nas, tako i za dobre duše s druge strane. Ovaj posao takav je da upoznajem i jedne i druge, no prepoznajem ih.

Mnogi od nas priželjkuju nekoga ko je sličan nama, ali ne sreću se svaki dan ljudi poput vas. Koliko vam to otežava nalaženje partnera?

– Uglavnom me povrijede, jer ili nisu dorasli ljubavi ili naprosto ne znaju i ne mogu da vole. Ljubav je dar i nema je svako, a iskrenost i vjernost danas su rijetkost.

Prvog avgusta saopštili ste emotivnom porukom na FB da vas je varao partner s kojim ste planirali zajednički život u Beogradu. Da li vam je sada lakše?

– I te kako, napisao sam dvije pjesme i zatvorio vrata koja su bila među nama.

Tada ste napisali i da ste izgubili vjeru u ljubav. Da li je to bilo pod naletom trenutnih emocija?

– Bila je to privremena slabost, koja je svojstvena čovjeku. No, kad čovjek preživi tu prvu nedjelju, onda može da pomijera stijene. Poslije sedam dana imao sam tri veoma bitna koncerta u Dubrovniku, Šibeniku i Varaždinu. Publika je izliječila i izljubila moje srce, pa je opet živo i voli.

Budući da ste, fizički, muškarac, da li je bilo žena koje su pokušale da vas navedu da se zaljubite u njih, koje su vam davale do znanja kako bi željele da budu s vama u vezi?

– Da, posebno jer ja žene volim platonski. Nikada nisam rekao da se u njih ne zaljubljujem, samo što to fizički ne pređe granicu, već ostaje kao čista platonska ljubav. Zato me žene toliko vole, paze i maze.

Svi u sebi imamo i mušku i žensku stranu, samo kod vas nijedna nije prevagnula. Da li se, periodično, smijenjuje njihova dominacija ili su uvijek u ravnoteži?

– Uvijek su u balansu. Nekad jedna započne razgovor a druga završi, a tako je i s pjesmama i s voljenjem. Neodvojive su i obje posebne na svoj način. Nikad se ne bih odrekao jedne od njih zarad toga da bih nekom bio jasniji i ugodio. Divan sam sebi, mom Bogu koji me takvog stvorio i mojoj majčici, koja me donijela na svijet baš takvog. Savjet – ne ugađajte nikome, budite to što jeste.

U kojim situacijama ili na kojim mjestima najviše imate osjećaj da “tu pripadate“?

– Svi pronalazimo kutke u kojima stanuje mir, u našem domu, u majčinom zagrljaju, u partnerovim očima, u ljubavi publike… Život na sceni moj je život, a sve mimo toga samo su skromni trenuci, pomalo i boemski, ali oni koji meni pričinjavaju radost i čine me relaksiranim i bez stresa.

Završili ste arheologiju. Da li ste nekada imali namjeru da se posvetite tom poslu?

– Trenutno, zajedno sa osam stručnjaka, radim na projektu iz oblasti dešifrovanja starih simbola i pisama i vrlo sam počastvovan ukazanim povjerenjem. Rad na iskopinama me opušta i kad god mogu, dio sam nečeg novog u tom domenu.

Koliko su znanja stečena na fakultetu ostavila traga na vaš izraz, na tu mističnost?

– Mističnost je urođena, ali se vremenom klesala. Na nju su uticale moje odluke, ljubavi, ciljevi, ličnost, razmišljanja, čitanja i bilješke, ponajviše ljudi i moje šesto čulo.

Rekli ste da vaše tetovaže predstavljaju spoj Istoka i Zapada. Koje sve priče pričaju?

– Skoro sve posvećene su Bogu, ispričane različitim jezicima. Slave Boga i meni su talismani. Tu je mnogo mitologije, mistike, sufizma, spiritualizma i sakralnog.

Kad dođete u Beograd, budući da ste tu proveli studentske dane, gdje volite da odete, s kime da se vidite, gdje odsijedate?

– Uglavnom sam kod prijatelja, jer mi ne daju da spavam negdje drugdje. Beograd volim svim srcem i uvijek ću, a mjesta je napretek, kao i prijatelja – to su Marko Luis, Vukašin iz Irie FM, Vasil Hadžimanov…

Šta sve trenutno radite?

– Pišem novu knjigu, radim na novim pjesmama s genijalnim muzičarima, slikam novi ciklus slika, spremam moju modnu liniju za iduću godinu. Trebalo bi da do kraja godine objavim još dvije pjesme, vjerujem da će knjiga biti na proljeće, kao i novi album.

(Story)

KOMENTARI