Beba Selimović prva dama sevdaha o povlačenju sa scene, svom djetinjstvu i ljubavi

Iako se u posljednjih nekoliko godina odlučila povući u svoju oazu mira i u osmoj deceniji života uživati u plodovima dugogodišnjeg rada, Izeta Beba Selimović (77) i dalje živi za muziku. Dok kuha pjevuši, a sevdalinku i dalje njeguje kao jedan od najljepših muzičkih izražaja.

Ne voli galamu

Žena koja je još u bivšoj Jugoslaviji dobila epitet prve dame sevdaha, u vrlo otvorenom razgovoru za “Dnevni avaz” govorila je o svom djetinjstvu i porodici te nam je otkrila zbog čega se više ne pojavljuje u javnosti i zašto nikad nije pjevala po kafanama.

– Iako sam rođena u Trebinju, u srcu i duši ja sam Sarajka. Imala sam veoma sretno djetinjstvo, nema ničega ružnog iz tog perioda mog života. Sjećam se da smo se, kao djeca, zimi voljeli sankati, u tome smo uživali. Hvala Bogu, sretna sam, jer sam do današnjeg dana ostala cijenjena i poštovana među ljudima, dosljednja sebi – kazala nam je ova velika pjevačica.

Onima koji su je slušali i gledali, Beba je oduzimala dah, govorili su oni koji je poznaju… Dok bi ona pjevala, drugi su šutjeli i upijali pjesme, koje im je srcem donosila.

– Istina, smatrali su me najljepšom pjevačicom koja je zakoračila na estradu, ali sve je to ništa ako ti nisi dobar čovjek. Mnoge nagrade ljubomorno čuvam za sebe i na to sam ponosna. Teško je biti dama. Dame i gospoda se rađaju. No, svakome je drago da nosi taj epitet. Kad napravite pokret rukom, vidi se jeste li, zaista, dama. I danas se ponašam kao dama, to je urođeno, to sam ja, drugačija ne mogu biti. Ne volim gužve, ne volim glasno da se smijem, ne volim galamu – govori nam Beba.

Očevim stopama

Već u ranoj mladosti pokazivala je interesiranje za pjevanje. Kada je imala 15 godina, postala je solista Radija Sarajevo.

– Moj otac je pjevušio, ali se nikad nije profesionalno bavio pjevanjem. Dugo godina sam radila na svom glasu, usavršavala ga. Žao mi je što se danas sve omalovažava. Svi se danas odjednom kite sevdahom, a prije 7 ili 8 godina niko nije pjevao sevdah. Mi smo ga održali – Safet Isović, Zaim Imamović, Himzo Polovina, ja… Danas niko ne kaže da je folk pjevač, svi su se uhvatili sevdaha – kaže Selimović.

Nakon što je proputovala svijet, pobrala brojne nagrade i uspjela u svemu što je zacrtala, ova dama sevdaha odlučila se skrasiti.

– Kad sam sve u životu ostvarila, ono za šta sam se borila i što sam sebi zacrtala, onda sam se smirila. Ne nedostaje mi mnogo pojavljivanje na sceni, jer je muzika u meni. Kad mi prestane raditi srce, tad ću prestati biti u muzici, a pojavljivanje u javnosti nije toliko važno ako čovjek nema potrebu za to. Pronađe čovjek s vremenom svoj mir i da prioritet važnijim stvarima. Uživam u plodovima svog rada. Ne bi bilo normalno da sad trčim po nastupima – ističe Selimović.

Slušam klasiku

Rijetki su ljudi, dodaje Beba, koji znaju kad treba stati.

– Mjera je u svemu najvažnija. Stala sam prije vremena upravo zbog toga što treba imati mjeru u svemu i ostati svoj. Ne mogu nikad prestati da pjevam, sevdah mi teče kroz vene, umjetnik sam, ne samo za sevdalinku. Volim slušati i klasiku, uz to se odmaram i punim baterije. Inače sam sretna žena, jer znam šta radim u životu. Vodim računa o tome dokle nešto mogu i s kim. Nije to teško, samo čovjek treba razmišljati svojom glavom – smatra Selimović.

Uprkos činjenici da je na pragu osamdesetih, Beba se, kako kaže, ne boji godina te ističe da nikada nije bila jedna od onih koja je spas od starenja tražila kod estetskih hirurga.

– Godina mi je onoliko kako izgledam i kako se osjećam. Ne idem estetskim hirurzima, čak ni kozmetičarima. I ako mi se nađe neka bora na licu, to je bora od života koji je bio sjajan. Ne opterećujem se glupostima, ne vidim smisao toga, mada poštujem i ako to neko radi, svako ima pravo da sa svojim tijelom radi šta želi. No, uvijek razmišljam šta poslije toga – govori Selimović.

Niko nije vječan

– Godine nikad ne mogu smanjiti, čak i ako utegnem lice. Ili ćeš umrijeti mlad ili ćeš dočekati starost, treće nema. Ne bojim se godina, zašto bih ako sam sretna i voljena? Niko nije vječan… Ne daj, Bože, bolesti, toga se jedino treba bojati – govori nam Beba Selimović.

Udovica sa 19 godina

Kad je imala samo 19 godina, ostala je udovica sa dva sina. Njen suprug je poginuo u saobraćajnoj nesreći dok se vraćao sa poslovnog puta iz Banje Luke prema Sarajevu.

– Supruga Dževada Šabanagića upoznala sam 25 godina nakon smrti prvog supruga. Poznavala sam ga kao sjajnog umjetnika, a cijenila sam ga, prije svega, kao čovjeka. Uvijek smo se pozdravljali, poznavao je mog supruga. Često smo se sretali po koncertima i tada se, malo po malo, rodila ljubav među nama. Čovjek treba vjerovati u sudbinu, tako je trebalo biti. Danas sam sretna, ispunjena žena i imam sjajnog čovjeka pored sebe – kaže nam Beba.

Rekla je još…

  • Danas postoje novopečene “dame”, “kraljice”, “prinčevi”, a svi se znamo između sebe.
  • Nikad nisam pjevala po kafanama, ipak sam ja iz begovske porodice.
  • Sve nosiš iz kuće, možemo se folirati i pričati drugačije.
  • I kad sam bila najpopularnija, nisam se družila mnogo sa kolegama, nakon svakog koncerta, odlazila sam kući, porodici.
  • Sinovi su mi najveće bogatstvo, jedan je doktor, a drugi arhitekta.
  • Sretna sam da sam zdrava.

(Avaz)

 

 

Podijeli sa prijateljima

KOMENTARI