ALEN ISLAMOVIĆ: MOJA BUDUĆNOST JE U POLJOPRIVREDI

Alen Islamović ima već godinama ima uspješnu muzičku karijeru. Ovaj popularni pjevač pričao nam je  o „Bijelom dugmetu“, budućim planovima i o svemu pomalo.

Na pitanje kako izgledaju koncerti „Bijelog dugmeta “danas“, pjevač je kazao da je to nešto sjajno i da sviraju koncerte kao u najboljim danima.

 Sjajno! Mi sviramo koncerte kao u najboljim  danima. Sreća je da se Brega opet zaljubio u „Bijelo dugme“ pa nam ide savršeno. Putujemo, sviramo, publika je dobro prihvatila ovu novu verziju, da tako kažem. Atmosfera je sjajna i među nama i među publikom, a vidjećemo dokle će trajati. Nismo zahtjevni, tako da u bekstejdžu treba da bude samo voća i vode, što se mene tiče. Ostanemo i po pola sata nakon koncerta da se slikamo sa fanovima, dođu iz svih krajeva svijeta jer su ostale te pjesme koje svi vole – počeo je priču Islamović.

Da bi neko imao uspješnu karijeru kako tvrdi da je potrebno mnogo rada, talenta, truda i sreće.

– Rad i rad, malo talenta i mnogo sreće, sve to čini dio uspješne karijere ili posla kojim se bavi. Dosta odricanja u svemu, od porodice, prijatelja, od nekih stvari koje uporedo voliš pored onog što bi htio raditi. Fakultet i uspješna karijera u muzici ne idu zajedno. Ne poznajem nijednog popularnog muzičara ili pjevača koji je završio fakultet- iskren je on.

Sebe smatra velikim radnikom, ta da sve svoje obaveze završi na vrijeme.

– Veliki sam radnik. Kad se uhvatim nečeg, to gledam da završim. Ne volim ljude koji polovično rade, takve stvari izbjegavam. U znaku sam lav, to je valjda osobina tog znaka. Uporan sam, a tvrdoglav nisam, osjećajan sam, ne volim nepravdu. Ko me povrijedi, to progutam, ali takvu osobu prekrižim za sva vremena- kaže popularni pjevač.

Koliko se muzički svijet promijenio Islamović kaže da je to sasvim normalno i da se muzika mijenja svakih pet do deset godina.

– Svaki početak je težak. Za velike stvari moraš se godinama pripremati i psihički i fizički, a i moraš dokazati narodu da to voliš i da radiš najbolje što možeš. Oni koji su neiskusni stekli slavu preko noći, brzo su nestali. Ima i onih koji se uvijek šlepaju i foliraju i sebe i druge, a to nisu pravi profesionalci. Tu nema ništa i nikad neće biti ništa, niti su bili nešto. Muzika se mijenja svakih pet do deset godina, ali rokenrol je uvijek baza za sve, pa čak i za našu folk muziku- rekao je Alen.

Pitali smo ga da li se sjeća srednjoškolskih dana, školskih uspjeha, prve simpatije te prvog poljubca, na šta je kazao da su ti danu uvijek u njemu i da ih nosi kroz život.

– Da, to su bile prve naučene pjesme na gitari. Nisam znao da su djevojčice više voljele dečke koji sviraju gitare, nego one što su igrali nogomet. Zbog njih sam se okrenuo gitari, mada sam odlično igrao i nogomet. Ti dani su uvjek u meni i nosim ih kroz svoj život. Srednja škola! To su bile najljepše godine ! Zaljubljivanja, prvi poljupci, ekskurzije. Za to smo živjeli- iskren je pjevač.

Dodaje da je obožavao likovno te da je bježao sa časova kada ne bi naučio neki predmet.

 Likovno! Obožavao sam crtati. Moje ocjene su bile ovakve: likovno 5, muzičko 5, domaćinstvo 5, matematika 2, jezik 2, biologija 2, istorija 3 itd. Uglavnom, kad sve sabereš i oduzmeš, prosjek je bio dobar i vrlo dobar. Nakupim petica iz ovih laganih predmeta, pa sam imao i dobar prosjek ocjena.Bježalo se sa časa kad je trebalo odgovarati a nisi naučio, kad ima nešto intersantno u gradu a nemaš priliku to vidjeti godinama, neki koncert ili slično. Najljepše je bilo kad je u Bihać dolazio drug Tito, predsjednik Jugoslavije. Tad danima nismo imali nastave, vježbali bismo na igralištu pored škole postrojavanje, mahanje zastavicama. Bilo je super tih dana- kroz smijeh prisjećao se školskih dana Islamović.

Koliko je važna dobra komunikacija sa roditeljima, kućno vaspitanje i uzajamno poverenje i poštovanje u održavanju karijere, on kaže da su rodittelji potpora u svemu i u svim životnim fazama.

– Roditelji su ti potpora u svemu kroz šta prolaziš u svim životnim fazama. Skrivanje nekih stvari od roditelja nije dobro za tebe. Prema roditeljima treba biti iskren. Kad odrasteš, oni ti postaju najbolji oslonac. Uvijek se tu možeš isplakati, povjeriti, tražiti savjet. Sukobi sa roditeljima su velike, velike tvoje greške, ne njihove! Jednog dana i ti ćeš biti roditelj, pa ćeš dosta iskustva uzeti od svojih roditelja. Moji su bili protiv mog bavljenja muzikom, jer su to smatrali gubljenjem vremena i godina. Ali, kad mi je krenulo, onda niko sretniji od njih- tvrdi Alen.

Razlika između perioda odrastanja nekad i sada pjevač da je bilo mnogo manje droge i alkohola, cigareta, te da ako bi neko vidio nekog odmah bi rekao roditeljima ili starijem bratu.

– Moje odrastanje je bilo u provinciji, u Bihaću, gdje se svi znaju, i ko je čiji i kakvi su mu roditelji. Tu nije bilo droge, alkohola, mnogo konzumiranja cigareta jer, ko god bi te vidio, mogao te je otkucati roditeljima ili starijem bratu. Veliki gradovi donose razne draži, ali i pokore, probleme i loša društva. Ja nisam tip za veliki grad. Uvijek bježim iz tih sredina. Ako dođem u veliki grad, to je zbog posla, a mir tražim u Bihaću. To je moja oaza u kojoj sam sanjao svoje najljepše snove i njoj se uvjek vraćam. Mladi su danas neodređeni, nesigurni, prevrtljivi, nemaju čvrste stavove, misle da je sve lako, a  nije. Ništa, baš ništa ne pada s neba, osim ako te zakači kakav dobitak na lutriji-iskren je on.

Omiljeni pisac je kako kaže Ivo Andrić te da nije mišljenja da pisci nisu oni koji kreiraju njegove stavove.

– Moji pisci su Ivo Andrić, Meša Selimović, Branko Ćopić. Ne bih rekao da baš pisci kreiraju moje stavove. I ulica te dosta uči pameti, društvo u kojem se nalaziš, djevojka koju imaš pored sebe, muzika koju slušaš, nogometni ili košarkaški tim kome pripadaš. Sve oko tebe kreira tvoju osobnot i tvoju narav i ponašanje. Iz dana u dan ti kao spužva upijaš ono što tebi odgovara. Ima tipova koji ne mogu zamisliti dan, a da nisu na mestima gdje su tuče, razbijanja, alkoholiziranja, drogiranja. Ako tog nema svaki dan, oni idu u potragu gdje tog ima. Kod njih nema stavova, prioritet im je razbijanje- kazao je pjevač.

najdraža pjesma i prva kojuje naučio da svira na gitari je „Crni leptir“ YU grupe.

– Moja najdraža pjesma koju sam prvu naučio na gitari je „Crni leptir“ YU grupe. To je u mojim srednjoškolskim godinama bio moj najbolji bend. Publika voli pjesme “Bijelog dugmeta” koje sam pjevao, a ima i onih koje sam pjevao sa “Divljim jagodama”. Danas slušaš Metaliku u kafiću, u autu Nedu Ukraden, a kod kuće Pavarotija, Halida Bešlića i Mileta Kitića i Divlje jagode. To navodim samo kao primjer. Neće mi kolege zamjeriti (smijeh).

Od hobija izdvaja vrtlarstvo i želja mu je da se bavi poljoprivredom.

– Moj hobi je i vrtlarstvo, pa tenis, a uskoro ću se baviti i poljoprivredom. Gradim plantažu lješnjaka pored rijeke Une i želja mi je naučiti voziti traktor, orati, obrađivati njive i uživati u tom poslu. Pjevat ću još ako bude išlo, ako ne, imat ću novu zanimaciju u kojoj ću sigurno biti sretan. Moja porodica je moj najveći i najjači stup koji me sve ovo vrijeme prati i sve ove godine podržava. Bez njih ne bih stigao ni do pola, a već sam u šezdesetoj- zaključio je Islamović.

Šta slušate od muzike?

Iskreno, ništa. Znam šta se dešava i koji su novi bendovi, ali nakon koncerta uživam u tišini. Supruga, kćerke i unuk su mi glavni i provodim vrijeme s njima.

(Express)

KOMENTARI